MIROSLAV GRUĐENJ – rođen 1951. godine u Starahovicama (Poljska), njegov otac je bio poznat instruktor, režiser i glumac u amatorskom pozorištu. Apsolvent polonistike na Univerzitetu Marije Kiri- Sklodovske u Lublinu (1974.). U studenskim godinama bio je suosnivač i glumac u pozorištu „Grupa Provisorium“ u Lublinu.
Početkom 70-tih godina prošlog veka delovao je u demokratskoj antikomunističkoj opoziciji, učestvovao je u jednom od ranijih pokušaja osnivanja konspirativnog izdavaštva u Lublinu. Njegov naučni rad na univerzitetu prekinule su političke neprilike iz druge polovine 70-tih godina – koje su prouzrokovale stvaranje i legalizovanje nezavisnih sindikata 1980. godine u Poljskoj, u čemu je i on učestvovao.
Kasnije je radio različite poslove, uglavnom kao učitelj, prevodilac i novinar. Trenutno stanuje u Stalovoj Voli. Poliglot, dugogodišnji sudski tumač engleskog jezika. Oženjen, otac dva sina.
Član Književnog Društva VITRINA iz Stalove Vole. Pesnik i eseist, književni kritičar, publicist u časopisima za kulturu, suradnik književnog časopisa LUBLIN. Piše pesme, eseje i historijske članke, prevodi poeziju. Debitovao je 1972. godine.
Ljubitelj i istražitelj historije, kulture i književnosti slavenskih naroda. Objavljivao je prevode poezije sa engleskog, ruskog i ukrajinskog. Bibliofil i amatorski prikupljač folklora. Priprema svoju prvu dvojezičnu zbirku na poljskom i srpskom jeziku „Lirski pejsaž”.
MIROSŁAW GRUDZIEŃ − urodzony w 1951 r. w Starachowicach, jego ojciec był zasłużonym instruktorem, reżyserem i aktorem lokalnego teatru amatorskiego. Absolwent filologii polskiej Uniwersytetu Marii Curie-Skłodowskiej w Lublinie (1974r.).W czasach studenckich współzałożyciel i aktor studenckiego teatru „Grupa Provisorium” w Lublinie.
Od początku lat 70tych ubiegłego stulecia związany z kręgami demokratycznej opozycji antykomunistycznej, brał udział w jednej z wczesnych prób założenia w Lublinie konspiracyjnego wydawnictwa. Jego pracę naukową na uniwersytecie przerwały wypadki polityczne 2. połowy lat 70-tych, prowadzące do powstania w 1980 r. niezależnych związków zawodowych, w czym brał czynny udział. Pracował potem w różnych zawodach, głównie jako nauczyciel i tłumacz, parał się też dziennikarstwem. Obecnie mieszka w Stalowej Woli. Poliglota, jest długoletnim tłumaczem przysięgłym języka angielskiego. Żonaty, ojciec dwóch dorosłych synów.
Członek Stowarzyszenia Literackiego WITRYNA z siedzibą w Stalowej Woli, działającego głównie na obszarze dawnej Ziemi Sandomierskiej. Poeta i eseista, krytyk literacki, publicysta czasopism kulturalnych, współpracownik dwumiesięcznika literackiego „Lublin”. Pisuje wiersze, przekłady poetyckie, eseje i artykuły historyczne. Debiut poetycki: 1972 r.
Miłośnik i badacz historii, kultur i literatur narodów słowiańskich. Publikował przekłady poezji z języków angielskiego, rosyjskiego i ukraińskiego. Bibliofil i amatorski zbieracz folkloru.
Obecne wiersze pochodzą z przygotowywanego do wydania tomiku poezji pod roboczym tytułem „Pejzaż liryczny”.
MIROSLAV GRUĐENJ
Prepev sa poljskoga: Olga Lalić-Krowicka
***
krenula si u svetlu podnevlja
okrenula se i pružila dlan
nestala iza ugla
hteo sam da zakoračim nogom
najednom teškom
izašao je komšija sa psom
zasvirao je hrapavo prolazeći kamion
tvoja ruka beli se u polumraku
ono što želim i pred čim bežim
krije se u senci uspomena
dok ulicu obasjava sunce
* * *
odchodziłaś świetlistym południem
odwróciłaś się podniosłaś dłoń
zniknęłaś za rogiem
chciałem unieść nogę nagle ciężką
wyszedł sąsiad z psem
ryknął ochryple mijający tir
twoja dłoń nadal bieleje w półmroku
to czego pragnę i przed czym uciekam
kryje się w cieniach pamięci gdzie
ulica ciągle zalana słońcem
***
noćno nebo je kao šuma tvoje kose
u njoj zvezde jezerca sa zlatnom vodom
gde spava sunce
stanovao sam u tvojoj noćnoj kosi
putujem kroz njene niske tonove
kao kroz lavirint prema svetom mestu
i ja sam crn
kao puna sokova zemlja ispod crnog meseca
pružam ruke prema tvojim zvezdama
* * *
niebo nocne to las twoich włosów
w nim gwiazdy oczka jezior o złotej wodzie
gdzie śpi słońce
zamieszkałem w twoich nocnych włosach
wędruję przez ich niskie tony
jak przez labirynt do świętego miejsca
ja także czarny
jak pełna soków ziemia pod czarnym księżycem
wyciągam ręce do twoich gwiazd
***
padala je kiša kao da se bojala prestati
stajali smo u pola koraka ispred kapije
sa zabranjenim ulazom
užurbano izmenjivajući se sitnicama
reči kao i obično nisu bile one i ne takve
međutim samo je bila bitna ogrlica
koja je odgovarala tvojim očima
gledao sam na zelene kolutiće oko vrata
zelene planetarne globuse koji su okruživali zvezde
a ja na jednom od njih sićušan sitniji od praha
sanjajući dva ista izvora zelene vode
* * *
padał deszcz jak gdyby bał się skończyć
stalismy w pół kroku w bramie
do której zabroniono wejścia
pośpiesznie wymieniając drobne upominki
słowa jak zwykle nie te i nie takie
tak naprawdę istotny był tylko
twój naszyjnik dobrany do oczu
patrzyłem na zielone kulki wokół szyi
zielone planetarne globy okrążające gwiazdę
a ja na jednym z nich maleńki mniejszy od pyłku
śniący dwoje bliźniaczych źródeł zielonej wody
nesanica pre svitanja
prazna bašta
crna kopriva
upornih upitnika
izvađen iz kartona
osuđen sam sam na sebe
trgaju se zapaljivi konci mraka
osvit kao čistačica
briše paučinu noći
bezsenność przed świtem
pusty ogród
czarna pokrzywa
upartych znaków zapytania
wyjęty z opakowania
jestem skazany na siebie
rwą się palące nitki mroku
świt jak sprzątaczka
zmiata pajęczynę nocy