Aktualności
SLAVENKA IVANKOVIĆ - Najviše od svega
- Szczegóły
- Nadrzędna kategoria: Wydarzenia
Najviše od svega i najbolja stvar koja mi se dogodila u prosincu 2019. to je putovanje u Zagreb . Zagreb glavni grad Hrvatske ima za mene duboko značenje kroz čitavu povijest moga života. Logičkim slijedom proteklih četrdeset godina Zagreb pamtim po mnogo čemu . Ponekad kroz povećalo zažive moja sjećanja . Pa ih nanovo pohranim negdje duboko u svojoj duši .
Zanimljivo je da sam otišla i ustrajala u svojoj namjeri . Posjetila sam sa kolegicama izložbu posvećenu Bribirskoj Glavici .
Gonjena krilima bure i juga moje priče uvijek imaju neprekidan prirodni slijed događaja ,van moje kontrole naravno. Viša sila u svim događajima ima utjecaja. Ali zanimljivo je da se prošlost na sve nadovezuje.
Surovost života sve uništava .
Interesantno mi je kako sam ja postojana i kako sam nezamjenjiva u čitavom viru.Dobila sam ulogu napokon sam ja sebe pronašla u svemiru prošlosti , sadašnjosti i budućnosti .Nadam se svjetlijoj budućnosti . Ali sve je to život .
U mom zavičaju krije se štošta zanimljivog od prirodnih ljepota ,kulturne baštine ,usmenih predanja ,narodnih pjesama .
Bribirska Glavica zaboravljena od sviju , sama vrtoglava i nemirna duhom ne želi se dati zaboravu .Pogled koji se proširuje i puca naokolo mnogo govori o tome zašto je cvjetala tokom povijesti. Pretvorila se u velikašku utvrdu obitelji Šubić .Zapamćeni su kao kolijevka hrvatskog naroda. Branili su zemlju , razvijali život u svim mogućim oblicima.
Razvijale su se tu mnoge privredne grane poljoprivreda ,medicina , obrti sve u svrhu opstanka i obrane . Čarolijom zrači i Bribišnica koja se svojim tokom ulijeva u Prokljanska jezero.
Danas , kraj o kojem govorim izgorio je u viru prošlih događaja .Dašak nade uvijek postoji . Nada se rađa sa novim izlaskom sunca. .Vjera i ustrajnost uvijek tinjaju u mom životu.
Zagrebe Beli grade ustrajno postojiš vjeruješ u bolje sutra .Hvala ti na tome. Raskrsnico života vjero u bolju budućnost i za boljim životom. Šetam tvojim ulicama u različitim razmacima desetljeća. Ništa se ne događa meni ,časno stojim i igram šah .Ja sam jedan od pijuna .Moj život je na ploči šaha .
Vjerovatnost u životu je velika . Na tom brdu uzavrelom od života prvi puta sam kročila kao trogodišnja djevojčica .Moja djevojčica je vođena mojom zvijezdom vodiljom još kao maleni curetak posjetila je brdo , skakutala je svojim dražesnim nožicama i divila se svijetu i životu.
Volim taj osjećaj i dan kada smo zajedno stajale na Bribirskoj Glavici sa prijateljima ,obitelji . Bio je to dražestan poklon od života .Svatko zaslužuje na dar .
SLAVENKA IVANKOVIĆ
NAJBARDZIEJ ZE WSZYSTKIEGO
Najbardziej ze wszystkiego, a także najcenniejszym wydarzeniem była dla mnie wycieczka, która odbiła się w grudniu 2019. roku, wraz z Zespołem Przewodników św. Michała z Szybenika do Zagrzebia. Stolica Chorwacji ma dla mnie bardzo ważne znaczenie.
Duże znaczenie dla mnie miały zdarzenia z ubiegłych czterdziestu dwóch lat. Miasto Zagrzeb kojarzy mi się z wieloma przyjemnymi chwilami. Czasami, jakby przez lupę, budzą się moje przeżycia. Rzeczywistość ciągle wytwarza nowe kształty, potem przeszłość znów chowam głęboko do swojej duszy. Interesująco jest to, że pojechałam i dokonałam coś swojego. Wspólnie z przewodnikami przedstawiono nam dwie bardzo cenne wystawy: w Muzeum Historii i Sztuki -o Bribirskim wzgórzu, które znajduje się w zapleczu turystycznego miasta Vodice oraz druga wystawę w tym samym Muzeum z eksponatami z wyspy Visovac, która znajduje się w Parku Narodowym Krka.
Goniona na skrzydłach burzy i wiatru południowego moje opowiadania zawsze mają nieprzerwany ciąg wydarzeń, pomimo własnej kontroli, oczywiście. Siła wyższa we wszystkich wydarzeniach ma moc. Ale interesująco jest to, że wydarzenia z przeszłości nawiązują do wielu rzeczy. Surowość życia niszczy wszystko.
Bardzo mnie interesuje, o ile jestem wytrwała. Dostałam rolę, w której wreszcie sama siebie odnalazłam. W galaktyce teraźniejszości i przyszłości. Wszystko jest stworzone dla człowieka.
W moim regionie ukrywa się mnóstwo interesujących zabytków sztuki, legend, pieśni narodowych.
Wzgórze Bribirskie - zapomniane przez rzeczywistość, same cyklicznie, niespokojnego ducha, nie życzy żeby zostało zapomniane. Widoki, które rozlegają się z niego, zapewniają mu miejsce w historii. W epoce średniowiecznej powstało w tym miejscu utwierdzenie Szubiciów. Zapamiętano go jako kolebkę narodu chorwackiego. Broniły swoją ziemie, rozwijała się gospodarka. Badania ukazują na wielu różnych dziedzinach gospodarki, medycyny, rzemiosła i wytwórni szkła.
Rzeczka Bribisznica, której źródło znajduje się w piedestale, płynie strumieniami z czystą i bystrą wodą. Biegną swym biegiem przez pola, dając duże owoce. Potem powstaje rzeczka Guduća, która płynie do jeziora Prokljan (jezioro rzeczne rzeki Krka). Dziś, ten region, o którym opowiadam, jest spalony w burzach historii. Ale oddech nadziei zawsze istnieje. Nadzieja znów nastąpiła wraz z nowym świtem. Wiara i wytrwałość zawsze ogarniają mnie. Zagrzebie, Miasto Białe, dumnie istniejesz. Dziękujemy ci! Rozdroża życia są wiarą w lepszą przyszłość - spaceruję po twych ulicach zbudowanych w różnych okresach historycznych. Mnie nic już się nie stanie się i często widzę jak gram w szachy. Prawdopodobieństwo w życiu jest wielkie. Na to silne Wzgórze, pierwszy raz kroczyłam mając trzy lata.
Moja córka pod przywództwem mojej gwiazdki, jako młodziutka, kroczyła na górę. Bawiła się jak księżniczka, która biegnie ku szczęśliwemu życiu. Uwielbiam wspólne przeżycia i dni, podczas których spędzałam czas, w tym miejscu z przyjaciółmi i rodziną.
Był to czarujący dzień. Prezent od życia. Każdemu człowiekowi należy się taki prezent.
VERICA TADIĆ HAIKU „HLOROFILNI USKRS“
- Szczegóły
- Nadrzędna kategoria: Wydarzenia
Uzbuđeno trepere
cvetovi zove na lepezi
od sunčevih zraka.
***
Ljube se boje
u majskom pejzažu. Bulke
zagledane u reku.
***
Rascvetana srca
deteline mirisom
miluju vazduh.
- ***
Plamen Sunca u
reci – hlorofilni Uskrs
u poljanama.
Miroslav Vurdelja DUŠOLIKI HAIKUI MILIJANA DESPOTOVIĆA (osvrt na knjigu HAIKU, Izbor)
- Szczegóły
- Nadrzędna kategoria: Wydarzenia
Ako je filozofija izraz duha svoga vremena, onda Kantova tvrdnja lijepo je ono što je predmet općeg dopadanja1) vrijedi za estetiku vremena u kojem je on promišljao. Potpisnik ovih redaka priklanja se Camusovoj misli: ako se umjetnost prilagodi onome što od nje traži naše društvo u većini, bit će razonoda bez vrijednosti2). U stvarnosnom sivilu 21. stoljeća umjetnost je ostala u manjini pred najezdom industrije zatupljujuće zabave, komercijaliziranih medija i metastazirajuće površnosti društvenih mreža. Stoga su estetika, intelektualizam i uljudba sadržani u književnom radu Milijana Despotovića još jedan odgovor na Hölderlinovo pitanje und wozu Dihter in dürftiger Zeit3).
Milijan Despotović književnik je bogatog opusa4), velike volje i stvaralačke energije. Piše poeziju za djecu i odrasle, haiku, prozu, aforizme, eseje, monografije, književnu i likovnu kritiku, uređuje pjesničke antologije i časopise. Stvaranje književnosti i bavljenje njome njegova je životna potreba i u genetski kod upisano sudbinsko poslanje. On mu pristupa ozbiljno, savjesno i bezrezervno. A skroman i samozatajan u svojoj (ne samo književničkoj) plemenitosti prepoznat je i kao samoprijegorni priređivač knjiga Pauna Petronijevića i najbolji prijatelj njegovog književnog opusa4).
Izdavačka kuća Alma iz Beograda objavila je u biblioteci Savremena književnost (knjiga 323, prvo izdanje, 2019.) zbirku haikua Milijana Despotovića jednostavnog naziva HAIKU, Izbor.5) Haikui se nižu otkrivajući čitatelju iznimnu pjesničku osobnost koja osjeća živa bića, stvari i pojave proničući u njihovu bit i međuveze.
Milijan Despotović nije sklon stilskom pozapadnjenju haikua, postmodernim strujanjima koja su, u jednom svom ogranku, dovela do geometrijskom progresijom klonirane frazeologije i manirističkog žongliranja stihovima bez osjećaja za poetiku i ljepotu riječi. Vođen vlastitim osjećajem za stih i dosljedan svom dovršenom i oblikovanom pjesničkom prosedeu, on ga je utkao i u svoje stvaralaštvo haikua. I ne prilagođava ga kurentnim modnim trendovima i kržljavim kolektivističkim kanonima.
Svjestan da je jezik temelj pjesništva, on je apologet čari pjesničke riječi. Odan poštivanju pravopisa i rečenične strukture, koristi interpunkcijske znakove i prvu riječ u rečenici piše velikim početnim slovom. Slučajno ili namjerno u jednom izvrsnom haikuu izostao je znak interpunkcije na kraju prvog stiha. Međutim, to je čitatelju beznačajno jer se pauza između prvog i druga dva stiha nameće logično i prirodno pa, makar i površnim čitanjem ovog haikua, ne može biti na drugom mjestu.
Otvaram vrata
noćni mirisi izlaze
u majsko jutro.
Milijan Despotović nas uči tražiti i otkrivati ljepotu u slikama iz života. Njegovi haikui su neizvještačena i duboka spoznaja, često ispunjena referencijama i nostalgijom za vremenom koje je prohujalo u nepovrat, ali je ostavilo neizbrisive tragove u sjećanju. Zato ovi stihovi ne stare. Ili kako sam autor to pojašnjava: Haiku je moja škrinja doživljaja, koje imam razloga da pamtim, tu ih čuvam i oni deluju sveže, kao da su se dogodili u ovaj čas.6) Kada nam želi otkriti neku dragocjenost iz te škrinje, to radi pažljivo i diskretno. Ne divinizira prošlost već u njoj nalazi vrijednosti koje i danas imaju općeljudski smisao i opravdanje. A iz stiha zrači punina doživljene stvarnosti, zaokružena misao pretočena u sugestivnu i snažnu pjesničku sliku.
Bunar pod starim
lišćem. Ne čujem
dedin kašalj.
Čak i kada ukazuje na istinu da su u ljudskoj prirodi sadržane i demonske rušilačke sile, zlo u namjeri da se drugom čovjeku nanese bol i smrt, on registrira tu sliku usmjeravajući svoju proosjećanu misao na ljepotu novog rađanja u prirodi. Ali, pjesnik i njegovi čitatelji ne zatvaraju oči. I dalje je prisutna atmosfera navješćujuće zlokobne drame. Zvuk rađa slike bombardiranjem razrušenog grada (Beograd, London, Drezden…) i atomske gljive iznad Hirošime.
Odvratan zvuk
bombardera. Vratih
pogled: Trešnja u cvatu.
Ikonografsko središte haikua uvrštenih u ovu zbirku je čovjek, ljubav prema prirodi i odnos prema svijetu koji ga okružuje. Duhovnoj praznini globalizacije i potrošačkog materijalizma današnjice, suprotstavljen je svijet čvrste ukorijenjenosti u obiteljsku tradiciju i dostojanstvo. Majka, otac, djed, starac, starica, unuk, draga ruka, daleke ruke, dječak, djevojčica, ali i drvosječa, kosac, berač jagoda svojim postojanjem i ponašanjem, u kalendaru aktivnosti determiniranih mijenama godišnjih doba, simboliziraju taj (mikro)kozmos.
Preko ramena
kosca, prepelica
trže naš pogled.
U toplu atmosferu obiteljske povezanosti i prijateljevanja izvrsno je uklopljen motiv čaja prisutan u osam7) haikua uvrštenih u zbirku. Našem podneblju nije primjerena estetika tradicionalne japanske čajne ceremonije i ritual budističkih redovnika koji su pijenjem čaja održavali budnost, usredotočenost i utrnuće tjelesnih nemira. Haikui Milijana Despotovića sadrže sugestivnu toplinu, okus, miris i blagotvornost aromatičnog napitka, kao i ljudsko zajedništvo, nježnost i pažnju u kontekstu slavenskih običaja. Taj čaj je zimski, jutarnji za prijatelja, onaj koji brzo majka pristavi jer je čula kašalj na vratima, u koji je kanula suza starca, koji se priprema dok na peći zuji lonče za čaj. Iako odstupa od atmosfere ostalih naznačenih u ovom odlomku i sugerira samoću, zbog stila i strukture stihova izdvajam sljedeći napisan u maniri najboljeg klasičnog haikua:
Zimska noć.
Mesec zaviruje u moju
šolju sa čajem.
Postoji doživljaj dvaju svjetova. Onoga koji registriraju ljudska osjetila i onoga unutarnjeg, poetski sugestivnoga koji percipira pjesnik profinjenog senzibiliteta, asocijativnom otvorenošću ponirući kroz slojeve spoznavanja i doživljavanja ne dopuštajući disciplini misli da ograničava nadahnuće.
Letnja noć.
Močvara se ogleda
u očima čaplje.
Milijan Despotović piše likovne prikaze i kritike. To nije slučajno. Ne znam je li se on ikada bavio ili okušao u slikarstvu, ali u mnogim njegovim haikuima snažno je izražen koloristički senzibilitet. Nazivi biljaka i njihovih plodova (mak, trešnja, jagoda, kupina, kruška, maslačak, dunja, kopriva, kantarion, krin, bor, visibaba, ljubičica, jorgovan, ladolež…), životinja (paun, lastavica, ćuk, svraka, roda, čaplja, orao, leptir, krijesnica, žaba, mrav, puž…), prirodnih pojava (rosa, kiša, snijeg, magla, mraz, mjesečina, sumrak...) kaleidoskopski su ukomponirani u stihove. Svakako bi bilo vrijedno truda kao zasebnu temu detaljno analizirati simboličko značenje boja u pojedinim hakuima, ali to izlazi iz okvira ovoga osvrta. Ističem tek haiku u kojem kolorit nije potenciran, ali se prožima sa snažnim zvukom. Prema Kandinskom bijelo djeluje na našu dušu poput apsolutne tišine6). Intenzivnu bjelinu snijega ni mrak ne može sakriti. Kao što kompozicija vlaka prosijeca ravnicu pod snijegom, tako i iznenadni pisak lokomotive razdvaja tišinu na dva dijela: onu prije toga zvuka, i onu nakon njega.
Snežnu ravnicu
proseca noćas, pisak
lokomotive.
Ovu stihozbirku pečati autorova pjesnička duša koja je blaga, mirna, otvorena, čista, senzibilna, budna, razumijevajuća… Samo je takav pjesnik sposoban stvarati dušolike haikue. Osjetljiva na ljepotu trenutka i ispunjena empatijom, ta duša kao da lebdi iznad stihova i poziva svoje srodnice da joj se pridruže, a haiku je mjesto susreta.
Stazicom
uz breg zamiče starica
manja od senke.
Na javnim izvedbama haiku se čita dva puta. Haikue Milijana Despotovića treba čitati više puta, koncentrirano i u miru. I vraćati im se. Otkrivati značenja i slojeve. Osjetiti puninu i snagu njihovog sadržaja. Ovdje nisu mogli biti uvršteni svi reprezentativni haikui iz zbirke HAIKU, Izbor. Uvršteni predstavljaju subjektivno odabrane egzemplare u funkciji zamišljene strukture ovog rada. Onima koji će, nakon što pročitaju ovaj osvrt, prvi put čitati ostale stihove iz ove zbirke, ostavljen je prostor za radost otkrivanja.
Umjetnik je u moderno doba jedini čovjek koji ostvaruje duhovne vrijednosti.8) Svaka knjiga koja sadrži umjetničku vrijednost kulturno je dobro. Nakon nekog vremena ona postaje dio kulturne baštine. Ni malo ne dvojim da je to sudbina i ove zbirke koju krase nepatvorena ljepota stiha, odnjegovani stil i profinjena pjesnička estetika.
___________
1) Vidi Kalin, Boris (2004.) Povijest filozofije, Zagreb: Školska knjiga, str. 62
2) Camus, Albert (1959./1976.) Mit o Sizifu, Pisma jednom njemačkom prijatelju, Govori u Švedskoj, preveli Stojan Vučičević i Francoise Kveder, Zagreb: Zora – Grafički zavod Hrvatske, str. 176
3) I čemu pjesnici u oskudno doba. Hölderlin, Friedrich (1970./1988.) Izabrane pjesme, preveo Zvonimir Mrkonjić, Zagreb: Matica hrvatska, str. 61
4) Kovačić, Nina: Iz srži haiđina (Paun Petronijević „Nije poslednja“), časopis za haiku „Paun“, broj‚ 45, god. 2014/2020, str. 18.
5) Ukoričenje izbora haikua znalca i pionira ove pjesničke forme zaslužilo je predgovor/pogovor meritornog pera, a nije zaslužilo urednički previd ponavljanja istog haikua (nap. a.).
6) Milijan Despotović u razgovoru sa Sašom Važić objavljenim 2007. g. na stranicama internetskog časopisa “Haiku stvarnost“ (Haiku Reality), dostupan na internetskoj adresi http://haikureality.theartofhaiku.com/archives/intervju6.htm (pristupljeno 19. veljače 2020.). Razgovor je uvršten u knjigu: Despotović, Milijan (2015.) Memorija jezika (besede, prikazi, intervju), Požega: Udruženje književnika Srbije, Izdavačka radionica Svitak i Narodna biblioteka Požega, str. 220-233.
7) Vidi Chevalier, Jean i Gheerbrant, Alain (1969./1989.) Rječnik simbola, preveli Ana Buljan, Danijel Bućan, Filip Vučak, Mihael Vekarić i Nada Grujić, Zagreb: Nakladni zavod MH, str. 40
8) Sedam haikua o čaju urednik zbirke svrstao je jedan iza drugoga (str. 89–95). Preostaloga je razdvojio od njih (str. 58).
9) Hamvas, Bela (1988./1995.) Scientia sacra, prevela Jadranka Damjanov, Zagreb: Ceres, str. 187
Tomik Profesor Jeliny Djurković
- Szczegóły
- Nadrzędna kategoria: Wydarzenia
Przekład: Olga Lalić-Krowicka, Kamil Sava Krowicki
Okładka: Jakub Niedziela
Zdjęcie na okładce: Olga Lalić-Krowicka
Skład: Jakub Niedziela
Wydawnictwo: Ruthenus, Krosno, 2020
Tomik Profesor Sladjany Milenković pt. "September city"
- Szczegóły
- Nadrzędna kategoria: Wydarzenia
Przekład: Olga Lalić-Krowicka, Kamil Sava Krowicki
Okładka: Kamil Krowicki
Zdjęcie na okładce: Olga Lalić-Krowicka
Skład: Jakub Niedziela
Wydawnictwo: Ruthenus, Krosno, 2020
- Zbigniew Masternak - Wewnętrzne światło Tesli
- Arkadiusz Frania - nowy tomik poezji pt. "Oset"
- Милијан Деспотовић ОСВАЈАЊЕ СВОГ БИЋА Андријана Ристић: „Хајде да причамо о томе“, Kњижевна омладина Србије, Београд, 2019.
- Tesla - poezja z prądem
- ОБЈАВЉЕНА АНТОЛОГИЈА ПОЉСКОГ АФОРИЗМА/OPUBLIKOWANO ANTOLOGIĘ POLSKIEGO AFORYZMU pt. "POLJSKI PUT" W BELGRADZIE
- Nova zbirka pesama "Senka jaglaca" Miroslava Lukoviča (o zbirci piše Milijan Despotović)
- Tomik poezji Ryszarda Wasilewskiego pt. "Siew i ściernisko"
- Objavljen diplomski rad Olge Lalić-Krowicke u "Ljetopisu" iz Zagreba/ Opublikowano pracę magisterską Olgi Lalić-Krowickiej w naukowym piśmie "Ljetopis" z Zagrzebia