CREDO

Poezijo
Sestro moja ljubomorna
Ti-što si srcem u život pozvana
Srce mi zatvaraš
za svijet se ne brineš
ni za teške dane
Samo me oduzimaš cijelu
i gostiš se u mojim sobama
Nepitana neočekivana
usred oceana šutnje-
izbijaš pjesmom!



OCU

To si Ti
ogrijao moje vrtove
zalazećih nezaboravaka
i jasno svijetlo promijenio si u dugu
dok je kiša dječijih suza
porosila na trenutak svibanj
Gdje si sad suncem poslat
da bih postojala
Gdje zvijezde brojiš
pahuljice snijega navlačiš na konac 
Da li Ti je do Sretnih Otoka daleko još
ili do Krajine Riječi
da za nagradu za moje sigurne snove
otpočivaš viječno?