Rubryka Ladislava Babicia
Ladislav Babić - Cucla revolucija
- Szczegóły
- Nadrzędna kategoria: oryginalne publikacje
izvor: http://www.diogenpro.com/ja-i-njihov-rat-kultura-tolerancije-kao-alternativa-iskljucivosti.html
Bebe marširaju! U Sarajevu se dešava „cucla revolucija“, prva faza u predstojećoj – ma kako se smijali, ali tome je tako – svjetskoj revoluciji. Da, da – nitko ne kaže da će biti sutra ili preksutra, ali preporučujem stišati cinični smijeh. „Prororci su kao zvijezde. Kad njihova svjetlost dođe do ljudi, njih već davno nema!“ – reče jednom Montesquie - pa će tek djeca djece vaše djece znati, jeli se valjalo podsmijevati onom što su njihova praunučad najavila.
Ladislav Babić - Strah naš svagdašnji
- Szczegóły
- Nadrzędna kategoria: oryginalne publikacje
Ladislav Babić - Znakovi pored puta (izvor: www.tacno.net)
- Szczegóły
- Nadrzędna kategoria: oryginalne publikacje
Neka davna, nadmoćna svemirska civilizacija odlučila je proširiti svoje znanje o svemiru i svojoj ulozi u njemu. Stoga je odlučila na jednom planetu – nama poznatom kao Zemlja – razviti ogromni kompjuter, točnije, umjetnu inteligenciju koja bi se sastojala od međusobno nezavisnih modula koji će u samom početku samostalno djelovati, ali će se tijekom vremena, koristeći iskustvo međusobnh interakcija, naučiti zajednički funkcionirati. Program učenja, ugrađen u informatičku osnovu svake komponente zamišljene mašine, bio je nadasve jednostavan; voditi se načelom: djeluj – vidi rezultat – ako je korektan, usvoji ga – ako je nekorektan, ispravi ga tijekom slijedećih interakcija. Ti moduli nazvali su sami sebe ljudima, a divovski kompjuter, još uvijek u fazi samostalnog vlastitog usavršavanja, je dakako – čovječanstvo. Ovakav siže tema je ne jednog SF romana ili pripovjetke ispričanih u bezbroj varijacija, a njegovu vjerodostojnost ostavljamo na samostalno propitivanje svakoj kompon…, pardon – osobi.
Czytaj więcej: Ladislav Babić - Znakovi pored puta (izvor: www.tacno.net)
Ladislav Babić - Jahali smo za Had
- Szczegóły
- Nadrzędna kategoria: oryginalne publikacje
izvor:
http://tacno.net/novosti/jahali-smo-za-had/
Jahali smo za Had
Zemlja se nalazila u uzavrelom stanju. Još uvijek su je, kako-tako, na okupu držali šavovi kojima ju je nastojao čvrsto objediniti bivši – sada već cijelo desetljeće pokojni Vladar. Nije se raspadala samo zemlja, to bi ionako bio najmanji problem - pucale su veze među ljudima. Bratstvo i jedinstvo sve izvjesnije su gubili svoj osnovni smisao, enigmatskim transformacijama ubrzano poprimajući novo značenje: rat-stvo i jedinost. Teško je bilo reći što se brže dezintegriralo; država ili dotad zajednički jezik koji su svi razumjeli, a sada kao da se nenadano pretvorio u izumrli etrurski koji nitko živ ne zna dešifrirati. Širom domovine postavljani su balvani, nabacivalo se jogurtima, pjevali disidentski pjesmuljci, zazivali duhovi prošlosti i veličali proroci sadašnjosti. Mitinzi su postajali sve masovniji, zahtjevi sve glasniji, prijetnje sve ozbiljnije, budućnost se činila sve izglednijom. Crnom, kao mrkla noć lišena zvijezda – ne samo onih simboličkih u koje se puk do tada zaklinjao, već i onih nebeskih - koje bi makar svojim slabašnim sjajem obznanjivale da postoji kakav-takav izlaz iz tamne i prijeteće noći. Čekalo se da pukne, ali ne zora nade, već - jedan mrkli mrak na šest još gušćih i neprozirnijih.
Ladislav Babić - Balkanske vjetrenjače
- Szczegóły
- Nadrzędna kategoria: oryginalne publikacje
izvor:
http://afirmator.org/balkanske-vjetrenjace/
Balkanske vjetrenjače
Ne znate li ništa o Balkanu, onda vam je jednako nepoznato da je isti prepun vjetrenjača. Otkud sad mlinovi na vjetar u toj zabiti? - pitate se. Nisam li se malčice zbunio pa pomiješao Holandiju sa… Sem toga, uzrujali ste se - čak ako tako nazivam takozvane vjetrogeneratore, njih svakako nema u broju koji bi dozvoljavao tvrdnju da ih je „Balkan prepun“! No, budite sigurni da znam o čemu govorim.
Ladislav Babić-Grijeh mladosti
- Szczegóły
- Nadrzędna kategoria: oryginalne publikacje
izvor:
http://afirmator.org/grijeh-mladosti-pise-ladislav-babic/
Grijeh mladosti
Čovjek koji mi je prišao nije se razlikovao od ostalih. I ranije su mi često pristupali. Putujući trgovci, zapitkujući za mjesto održavanja velikog godišnjeg sajma, nepismeni seljaci što vonjaju po znoju, sa molbom da im pročitam izvješenu najnoviju kneževu objavu, sitne lopuže, koje su na temelju moje mladosti i odijela zaključivale kako sam idealna žrtva njihovih prefriganih nakana, ili pak jedre, dobro utegnute službenice pohote, što su na temelju istih znakova izvlačile zaključke sebi u prilog. No, priznajem, nagovaranjima ove vrste, naročito ako su im argumenti bili dobro istaknuti i obilni, često sam popuštao, tim prije što je otac redovito slao pristojne novčane obroke, razumije se u sasvim druge svrhe. Smatrao sam kako je neumjesno očekivati od tako pristalog mladića da ne iskoristi u pravi čas i u prave svrhe uznemirenu bujicu svojih životnih sokova. Čovjek je samo jednom mlad i grijeh bi bio kada ne bismo taj uzavreli fluid mladosti podijelili, bolje rečeno udijelili onima što su spremni da ga širokogrudno prihvate. O mladosti, kad bi bila trajna! Kako je opojno balansirati na toj nemirnoj, treperavoj struni što premošćuje obale djetinjstva i starosti! Spoznaje mladosti stiču se tijelom i osjetilima, isušenom drvetu starosti prepuštam um.
Ladislav Babić - Bogdan
- Szczegóły
- Nadrzędna kategoria: oryginalne publikacje
Bezizražajni šum kiše kao da je pratio podjednaki pogled njegovih umornih očiju. Promatrao je grad, odnosno – ono što je ostalo od njega. Svoj grad. Stamen, poput spomenika koje je nekoć davno, rodnom gradu, a onda je mislio – i svojoj domovini, podizao kao opomenu da ne bude više takvih ruševina koje su se sada nudile njegovu pogledu. Prisjetio se entuzijazma kojim su, preživjeli – nakon 4 godine patnji i stradanja, muka, strepnji i nada - obnavljali grad nastojeći ga učiniti još ljepšim no bijaše prije. Iz dana u dan, iz sata u sat nagorjele zidine smjenjivali su soliteri, boravišta radnih ljudi što su svakodnevno, marljivošću i upornošću mrava, uzidavali sebe zajedno sa ciglama, u svoju viziju ljepše budućnosti. A on, nastojao je oplemeniti trgove i parkove kao znak poštovanja tim nepoznatim neimarima, svojim sugrađanima, na žrtve netom prohujale olujine čiji strahotni huk im je još uvijek nije izbrisan iz pamćenja. Grad je rastao, i oni su rasli s njim. Bio je stoljećima stariji, ali istovremeno i njihov vršnjak, drug i prijatelj s kojim zajedno dijele veselja, žalosti i tuge, nade i očekivanja.