LJETNA VEČER

žena jede sladoled
Čeka
na muškarca

doći će
neće doći

gleda u krevet

jos jedan
Studeni


ON KOJI JE


Koji je stvorio mrava

arku primirja
ljubav s nadom

stanuje usamljen na petom
katu moje zgrade Svakodnevno
iznosi smeće i smiješi se

nepoznatim licima Ne znam čak
kako se zove Mrav
koji mu je vijeran
kako tvrdi pas
da je Njegovo ime 

Nenazvano


***
u spomen Tadeusza Szymańskog

Sve češće posjećuju me
pokojnici Smiješkaju 
mi se Kao da žele reći
Ne boj se To je samo
još jedan korak
prema zvijezdama
Kao da 
me žele spremiti
na put Dati utočište
Smiješim im se
kao da se smiješim
samom sebi…


PITANJE

Ipak što ćeš mi reći
kad se iz riječi izrodi 

mrtav znak
poput
truloga jarbola
na odbačenoj
arki nedorečenosti


ipak što ćeš mi reći
kad zemlja ispod nogu
bude visila
i bilokakva tišina neće spasiti
krik


ipak što ćeš mi reći
prije no što umreš u meni