Poezija je misaoni provodnik koji dovodi energiju svetlosti u vreme svevreme, ali osvetqava i ono što se događa u našoj dubokoj prirodi. Iz misaone poezije govori i nauka koja je oblikovala mnoge misli a mi često mislimo da je to samo jedno prosto nadmetanje sa prirodom.
I najveći srpski i svetski naučnik, Nikola Tesla (1856–1943) ljubio je poeziju, pisao,1 čitao je sa svojih eksperimenata. On je i poeziju smatrao za izumitelja, stvaraoca, naučnika, a za tvorca svega, pa i poezije i nauke, smatrao je prirodu: „Ako ne znate kako promatrajte pojave prirode, ona će vam dati jasne odgovore i inspiraciju“, zapisao je Tesla.
Iz tog sveta spoznaje nastala je pesnička knjiga „Iskra i faza“2  Olge Lalić Krowicke3 koja je inspirisana stvaralaštvom pesničke nauke Nikole Tesle. Tri Tesline misli koje su moto ove knjwige, kao da ukazuju na potrebu da svaki čovek treba da oslobodi misli i vrati ih racionalnom duhu. „Moramo osloboditi misli od ograničenja koje nameće prostor i vreme“, zapisao je Tesla.
Ispisujući knjigu „Iskre i faze“ u formi minijatura (a svaka za sebe je bljesak) očituje se filozofska nit teslijane. „Menjam se uz pomoć/ dušine struje“, kaže Olga. Ona je u toj struji prepoznala ono Geteovo moguće4 što je Tesla ukazao i dokazao, dok je to svet video samo kao obična čudesa, poput ovog:

Mislila sam da su to svemirci,
ne to Tesla istražuje
svijetlo neba.

Koristeći blagodet tog svetla i naša pesnikinja svojim stihovima struji verujući da je dosta te energije od Tesline materije ostalo nedorečeno. Zavet je nauci i umetnosti da krene u prostor obasjanja sa verom da budućnost ne čine prqave valute nego čiste duše. Iz te čistote nastaje humanizam, a dobrotu humanog ljudi, nažalost, i danas zloupotrebljavaju. Teorija izmeničnosti i naizmeničnosti pripada Teslinom humanizmu:

Humanizam je
često promenljiv
- rekla je noć Tesli.

Ovo podsećanje samo je vraćanje Teslinim izvorištima iz praizvora, potpuno ostvarenje pozitivnih ideja:

Teslino svijetlo
to je san mladog čovjeka
tama tirana.

I, ma koliko otuđenici navlačili merak čovečanstvu, ali i Teslinom ljudestvu, odbraniće nas od tmice Teslin naum. Po tom naumu peva i Olga Lalić. Za nju je Tesla svetac iz čije nam ruke „vibriraju sva polja duše“.
Sarkastično pitanje koje u pesničkoj komunikaciji Tesli postavlja Olga, dobija i odgovor koji više deluje kao nepopravljiv kuršlus na elektromreži:

Kuda ideš Nikola –
Prosvijetliti svijet
nema smisla
svijet će uvijek biti taman.

Nažalost, paleta tmine dobija nove oblike ali njeni zločineći moraju pred strašni sud Nikolin, kad-tad ubiće ih zloupotreba wegovih pronalazaka jer, neće moći da obuzdaju vatru u kojoj će i sami izgoreti.5 Oni nemaju svest ćta je plamen a šta vatra i da samo miran san svečoveka jeste provodnik dobrotnosti: „Vođe vladaju propali padaju“, nije svaka faza iskra dobrote.6
Zemlja je, shvatili mi to ili ne, „okrugla sijalica“ na koju naleću dosadni ljudski insekti. A moramo li ugasiti sijalicu da čovekoinsekti ne bi premrežili izvor svetlosti ili ćemo to svetlo zahvalno koristiti? Iz utičnice koja zemlji daje svetlo, pored Sunca (ako to neko vidi), viri „Teslin prst“. On svetli, i ovde,  i piše se velikom nadom da će čovek ljubiti svetlost: „Iskusio je on mnogo gromova“:

Tesla je jedan
Nikola drugi
Nikola Tesla je skromnost.

Ali toj skromnosti treba odati poštovanje i omogućiti dostojan san jer, „Tesla je izašao ispod svjetla/ obukli su ga u mrakove davnih ljudi/ sada ne spava“. Na svetskoj pučini, nastavi li svet ovako da mračuje, sledi potop, zato Tesla „ne spava“. On i dalje veruje u svetlost, govori umirujuće, samo naizgled: „Naše vrline i naši promašaji su neodvojivi, kao sila i materija.“ Iskra nade uvodi i ovo pevanje  u fazu žigosanja onih koji nisu dostojni čoveka, prirode, Boga i nauke jer sve precrtavaju zverovnom olovkom. Taj neko je na stubu srama i svog korena: „Sudbinu Srba/ sudbinu Tesle/ uvijek neko precrtava.
Na potrebu da se uvek treba vraćati korenu duha, bića, rodoslova i izvoru svetlosti, ukazivao je i Nikola Tesla: „Vaša mržnja pretvorena u električnu energiju, mogla bi osvetljavati gradove.“ Sad kad imamo električnu energiju treba braniti njen provodnik – pesmu, poeziju. Zlo ne peva, dobrota je poezija. U njenim stihovima je Tesla, kaže Olga jer, i „zemlja je samo/ njegova stanica/ na putovanju/ sa svijetlom u dlanu“.
Tim svetlom je poezija zbirke „Iskra i faza“ obasjana.  To će čitalac lako uočiti svestan da je Tesla naš „najbolji saputnik“ uz još jednu opasku; „Fizika gradi (...) budući dom na nebu.“ U tom domu nema skrasnuća za zlo, ono ostaje da se đavolje sveti sebi, zanavek.
Zato, poštujmo sile prirode, ljudska sila i prisila su civilizacijski otpadak od ljudskosti, poruka je ove knjige.

U Subjelu,
3. maja 2019.

________________________
1) U svojoj autobiografiji Tesla zapisuje da je u Ameriku došao sa par dolara i sveskom svojih stihova. Nažalost, sačuvana je samo pesma „Delovi božanskog ogovaranja“ koju je posvetio svom prijatelju Georgiu Silvesteru Vireku. Pesma je napisana 31. decembra 1934. godine.
2) Olga Lalić Krowicka: „Iskra i faza“ Am Graphica Laćarak, 2018. Kwiga je štampana dvojezično: na srpskom i poljskom jeziku u prevodu na poljski Olge Lalić Krowicke.
3) Olga Lalić Krowicka (Šibenik, 1980), živi u Krakovu (Poljska). Piše poeziju, drame i bajke. Objavila 16 knjiga. Prevodi sa drugih jezika na poljski a njena poezija je prevođena na brojne svetske jezike.
4) „O nauči me da činim ono što je mogućno.“ (Gete)
5) „Napredak civilizacije čini se poput vatre, prvo iskra, sledeće je plamen, a onda eksplozija vatre povećavajući brzinu i snagu.“ (Nikola Tesla)
6) Ostrašćeni samoživci svoju fazu smatraju demokratijom a mrtvi od te demokratije se „nešto bune“. Verujem samo žrtvama, svi smo žrtve, ali ne budimo bar žrtve žrtvi!

JB Cookies