Dwie tęcze

Siedzieli na balkonie bez powodu,
Zakochani, poszukiwali się wiekami,
Ona ubrana w jego skórę,
On zbieg oczarowany jej urodą,
Skradzione chwile, na żarzącym się słońcu skóra węża,
Morze słoneczne i ślepe turkusy,
Ciepły deszcz i ogień skóry,
Przytulone ciała,
W jej oczach gwiazdy,
Pragnienie w objęciu samotnej rzeki,
Ciepło tęsknoty, przekleństwo czasu,
Krwawa radość bólu,
Na lśniącym błękitnym niebie czar,
Dwie tęcze w jedną złączone,
Za jej plecami nóż.



Osiem i pół sekundy


Nikt nie wiedział,
Nigdy nie doznał
Ośmiu i pół sekundy przelotnego spojrzenia,
Jej czarodziejska uroda, ból w oczach,
Przy stole, z książką w ręku, zatopiona w tęczy,
I nagłe pragnienie żebyś ją poznał,
Żebyś ją śnił, gdybyś wiedział, gdyby przyszła.
Pełna we wszystkim i nabrzmiała,
Policzek bogini, turkusowe skrzydła i drżenie ciał,
Świat zmienia kolory,
Osiem i pół sekundy przelotnego spojrzenia,
Słodki szalony ból,
Nowe, ostre cięcie, straszna fala,
Szaleństwo miłości.


Tajemniczość kobieca

W jej oczach słońce,
Czasem słowa mają nieopisaną moc,
Ukryłaś się w lustrze,
Pragnąłem cię dotknąć, chociaż teraz,
Pocałunek rysuje wargi,
Największą tajemniczością kobiety jest,
Tajemniczość – nawet dla niej samej.


Miłości szaleństwo

Szaleństwo miłości,
Pocałunków kij,
Okrutna gra,
Skóra węża,
Miłości szaleństwo,
Nierozwiązane problemy,
Gorzki piołun,
Wdzięk szamanki,
Szaleństwo miłości,
Jemu wszystko
A mnie nic.



Odchodzisz


W objęciu moim siedzisz,
Wysoko nad piekielnym zalewem,
Skradzione chwile małych zdrad,
Cała pachniesz lawendą,
Po miękkości jutra słodkich snów,
Szczęśliwy maj,
Prowincja i jedno wielkie różowe prześcieradło,
Jej miłość,
Westchnienie ze zgasłego wulkanu,
Słowa się zbliżają,
Opuszczasz mój ogród 
cierniem i chwastami zapuszczony.

 

Biografia/Biografija

 

Franjo FrančičFranjo Frančič- urodzony w 1958 r. Autor ponad 30 powieści i tomików poezji dla dorosłych oraz dzieci, audycji radiowych i dramatów. Debiutował w 1984 r. zbiorem opowiadań „Egotrip” (aczkolwiek już w 1983 roku w antologii „Mlada proza” opublikowano jego opowiadanie), a w 1986 roku opublikował pierwszą powieść „Domovina, bleda mati”, przetłumaczoną w ubiegłym roku na język niemiecki pod tytułem »Heimat, bleiche Mutter«. Wkrótce ukaże się ona również w przekładzie Ani Ristović wydana przez Balkanskog književnog glasnik. Jako miejsce zamieszkania wybrał Piran, aczkolwiek jest urodzony w Lublanie. Młodzieńcza powieść „In drugi” wydaną w 2001 roku, także została przetłumaczona na język niemiecki. Ukazała się w 2004 roku pod tytułem »Und andere«. Wybór utworów z powieści „Jeb” 1988, „Milostni strel-Orgija” 1989, „Bele smrti” 1994, „Posenni stolp v Pisi” 1994. Zbiór opowiadań erotycznych „Dobro jutro, Charles Bukowski” została nagrodzona w 1989 roku na konkursie opowiadań erotycznych. Zbiór opowiadań »Platićeš za sve« (Za vse boš plačal) został opublikowany w 2006 roku przez wydawnictwo Aleph. Zbiór prozy dla dzieci od 8-11 roku życia »Anđelo« opublikowało wydawnictwo Rokus w 2004 r. Humoreske, zebrane dzieła w książce »Barufa in kažin« opublikowało wydawnictwo SANJE 2004 r. Książka dla dzieci »Pohvala suncokterima« (Hvalnica sončnicam) opublikowało wydawnictwo Karantanija w 2002 r. Krótkie utwory dramatyczne dla dzieci zebrane w »Lov na snove« (Lov na sanje) – 2002 opublikowało wydawnictwo Mohorjeva druzba. Jeden z tekstów »Crvenkapica danas« (Rdeča kapica danes)został nagrodzony w 1996 roku, jako najlepszy utwór dramatyczny dla dzieci.
Napisał także: “Ne” (opowiadania, 1986), “Mali ratovi” (Male vojne, opowiadania, 1994), “Mržnja” (powieść, Sovraštvo 1993), “Škorpionova balada” (powieść, 1995), “Ljubavi i mržnje” (powieść, Ljubezni in sovraštva 2002) “Klovnovi horizonti” (Klovnova obzorja, wiersze, 1990), Začasno osvobojeno ozemlje (wiersze, 1992).
W 1989 roku otrzymał nagrodę poetycką organizowaną przez czasopismo „Mladika”. W 1986 roku odmówił przyjęcia nagrody „Zlatna ptica” za powieść „Domovina, bleda mati”. Zrezygnował też z nagrody miasta Pirana za całokształt twórczości. Pod koniec 2006 roku opublikował zbiór wybranych i nowych opowiadań „Trkaj, trkaj, na Nebeski vrata”.

Franjo Frančič-1958 v Ljubljani rojeni pisatelj, pesnik in dramatik je del mladosti preživel v vzgojnem zavodu, kjer se je izučil za galvanizerja. Kasneje je študiral na Višji šoli za socialne delavce v Ljubljani in jo tudi uspešno dokončal. Od začetka osemdestih let prejšnjega stoletja živi kot samostojni kulturni delavec v Piranu.

V slovenskem literarnem prostoru se je prvič pojavil leta 1983 s kratko zgodbo v almanahu Mlada proza, njegovo prvo samostojno delo - zbirka kratke proze z naslovom Egotrip - pa je izšlo leta 1984. Doslej je izdal že več kot trideset knjig, to so zbirke kratkih zgodb, romani, pesniške zbirke, otroška in mladinska dela, k temu pa je treba pridati še radijske igre in dramska besedila. V svojih delih Frančič teži k upodabljanju realnega življenja, odkrito in neposredno govori o temah, ki ponavadi ostanejo zamolčane. Junaki njegovih zgodb so praviloma ljudje, ki jih je življenje pahnilo na rob, marginalci, izročeni na milost in nemilost ostalim. V otroških in mladinskih delih pa se pogosto loteva problematike odraščanja v neurejenih socialnih razmerah. Za njegovo pisanje velja, da ima poseben, samosvoj jezik, ki je pravzaprav preplet dveh slogov - verizma in liričnosti. Z verizmom skuša čimbolj verno upodobiti realno življenje, z liričnostjo pa izraziti delež sanj in hrepenenja v njem.

Pomembnejša dela:
zbirke kratkih zgodb - Egotrip (1984), Ne (1986), Milostni strel - Orgija (1989), Rosa (1993), Istra, gea mea (1993), Male vojne (1994)
romani - Domovina, bleda mati (1986), Jeb (1989), Sovraštvo (1993), Škorpijonova balada (1995), Ljubezni in sovraštva (2002)
pesniške zbirke - Klovnova obzorja (1990), Začasno osvobojeno ozemlje (1992), Janočka (2000) 

Franjo Frančič je prejel tudi veliko nagrad in priznanj. Za roman Domovina, bleda mati, ki velja za njegovo najbolj razvpito delo, je leta 1986 prejel nagrado Zlata ptica, ki pa jo je odklonil. Leta 1989 je prejel nagado za poezijo na natečaju tržaške revije Mladika. Zbirka Dobro jutro, Charles Bukowski! pa je bila leta 1989 nagrajena na natečaju za erotično zgodbo.

Verizem njegove pripovedi - verizem, porojen iz strašne stiske bivanja v umazanem in brezbrižnem svetu - cepljen na izrazito profilirano etično raven, ni samo šokanten, marveč zahteva celovitega bralca, bralca brez predsodkov.
Denis Poniž, iz spremne besede

 

Franjo Frančič je rođen 1958. Autor više od 30 knjiga proze, poezije i za odrasle i za decu, radio igara i drama. Debitovao 1984. knjigom priča »Egotrip« (iako je već 1983. u zborniku »Mlada proza« objavio priču), a 1986. objavio prvi roman »Domovina, bleda mati« koji je prošle godine preveden na nemački pod naslovom »Heimat, bleiche Mutter«, i koji uskoro izlazi u prevodu Ane Ristovic, u izdanju Balkanskog književnog glasnika. 
Živi u Piranu, po sopstvenom izboru. Misli da mu je to sudbina iako je rođen u Ljubljani. Omladinski roman »In drugi« iz 2001. takođe je preveden na nemački godine 2004. pod naslovom »Und andere«. Izbor iz dela: »Jeb« roman, 1988., »Milostni strel - Orgija« 1989., »Bele smrti« 1994., »Poševni stolp v Pisi« 1994. Zbirka erotskih priča »Dobro jutro, Charles Bukowski!« nagrađena je 1989. na tečaju za erotsku priču. Zbirka priča »Platićeš za sve« (Za vse boš plačal) objavljena je 2006. U založbi Aleph. Knjiga proze za decu 8 – 11 godina »Anđelo« objavljena je u založbi Rokus 2004. Humoreske, sabrane u knjizi »Barufa in kažin« objavila je založba SANJE 2004. Knjiga za decu istog uzrasta »Pohvala suncokterima« (Hvalnica sončnicam) objavljena je 2002. u založbi Karantanija. Kratki dramski tekstovi za decu sakupljeni u zbirci »Lov na snove« (Lov na sanje) – 2002. objavila je celjska založba Mohorjeva družba. Jedan od tekstova iz knjige - »Crvenkapica danas« (Rdeča kapica danes) - nagrađen je 1996. kao najbolji dramski tekst za decu. Takođe je napisao: “Ne” (priče, 1986), “Mali ratovi” (Male vojne, priče, 1994), “Mržnja” (roman, Sovraštvo 1993), “Škorpionova balada” (roman, 1995), “Ljubavi i mržnje” (roman, Ljubezni in sovraštva 2002) “Klovnovi horizonti” (Klovnova obzorja, pesme, 1990), Začasno osvobojeno ozemlje (pesme, 1992).1989. primio nagradu za poeziju časopisa “Mladika”. 1986. je odbio nagradu “Zlatna ptica” za roman “Domovina, bleda mati”. Odbio i nagradu grada Pirana za ukupno stvaralaštvo. Krajem 2006. objavio zbirku izabranih i novih priča »Trkaj, trkaj, na nebeska vrata«.