Čekala ga je na Markovom trgu, strpljivo, bez uzrujavanja. Kad god došao, ne može zakasniti. Iskustvo joj je govorilo da nitko ne kasni. I ovaj će biti isti. Ratni veteran, popljačkan dok je lio svoju i tuđu krv na bojišnici, firma u stečaju, burza rada bez nade u novi posao, preživljavanje od socijalne skrbi, familija u raspadu, riječju – preveslani očajnik koji izlaz vidi u susretu sa njom. Bezbroj puta viđeno. Povukla se u hladovinu, policajca pred vratima radi a ne zbog vrućine. Nije se nikad znojila. Pot je uglavnom curio niz čelo i leđa njenih kavalira, od kojih jednog upravo čeka. Evo, ga! Zastavši dvadesetak metara od drota, nešto je izvadio iz vrećice, savio se nad tim i trznuo. Zadnjim čestima razuma shvatio je, zureći u svoju lipteću krv po pločniku, da ga je njegova družica čekala. I da je pogriješio metu. Njoj je ionako bilo svejedno.


„Najkraće priče 2012“, Alma, Beograd 2013