Czego nie da się znieść?
Niewiadomego!
Niemożliwego!
Niedomówionego!
Šta se ne može podneti?
Neznano.
Nemoguće.
Nedorečeno.
Bumerang
Odważyłem się raz jeszcze.
Zebrałem z powietrza, ognia i wody.
Ze snu wyjąłem i z jawy spisałem.
Wierzę, że niedaremno.
Bumerang
Usudio sam se još jednom.
Oduzeo sam iz vazduha, vatre i vode.
Iz sna sam izvadio i iz jave napisao.
Verujem da to nije uzaludno.
Drugie okno
Czy tam jest ciemniej
niż tu?
Tam jest wietrzniej!
Drugi prozor
Da li ja tamo tamnije
nego ovde?
Tamo je prozračnije!
W jej oczach
Taki ładny początek.
Taki ładny koniec.
Cały świat otwarty pod powieką.
U njenim očima
Takav lep početak.
Takav lep završetak.
Ceo sve otvoren ispod kapaka.
Wir
Na twoje szczęście to był sen, który wyraził się
przedwcześnie, tuż przed zmierzchem.
Była i przeprawa. Błaganie o most lub choćby schody.
Vir
Na tvoju sreću bio je to san koji se izrazio
prerano, cik uz sumrak.
Bio je i prelaz. Molenje za most ili makar stepenice.
Znamię
Co dzieję się we śnie, we śnie niech
pozostanie.
Ožiljak
Što se dešava u snu, nek u snu
ostane.
Dwa wyjścia
Zawsze przecież mogę wyjść.
I wychodzę.
Dva izlaska
Uvek mogu pak izaći.
Pa, izlazim.
Bez kraja
Ipak ne, neću preći na drugu
stranu. Tajanstveni prolazi su zarasli,
ostali su otplivali u zaborav.
Sivozeleni oblaci vise iznad grada, one tamo
reke. Veče se kao vruća lava topi
na ivici brda.
Oktobar: čuje se kako kapi padaju
u baru lišća i peska. I pogled kao
bodež razbija školjku mraka,
prošle dane obučene u pepeo.
***
Nema takve duše, u kojoj ne bi
mogao se nastaniti
anđeo.
Godišnja doba
Svet: bez trenutka sigurnosti. U podne
vetar miluje baštu. Prozirna kap
između prašnjavih kopriva. Rasvetljen
nebeskim prahom prozor, grad. Tu jednostavno
gledajući ne sme se dolaziti, pritiskati kapke,
crtati bilošta što se predvidi, zapali.
Želeti verovati, da je sve čudo.
Prošli život
Ušao je, izašao je
na put.
Bez povratka.
Nepristrastno. Sišao je.
(I možda upravo zbog toga,
umiranje je sad
najmoćnija reč,
jezik se nije izvukao iz usne
duplje?)
Obuzela je to noć.
I obukla se u paučinu, da je
strah otvoriti fijoku
srca.
Dodirnuti božjim prstom
Vratilo se, kao u polusnu.
Vratilo se polusvesno.
Miris ramena i toplina kolena.
Oprezno su se uzeli za ruke
i otišli u noć.
- Iglo u srcu - vodi
u pogodnom trenutku - vodi
brižljivo.
Na frontu dana
Poplava kipećih
oblaka u škrinji neba.
Meso sunca gori
u odsečenim granama ulica.
Ptica leti nisko
iznad zemlje.
Najčešće ipak
vetar fantazira.
Biografia/Biografija
Tomasz Hrynacz
Fot. Katarzyna Hrynacz
Tomasz Hrynacz (ur. w 1971 r.) – poeta. Wydał tomy wierszy: „Zwrot o bliskość” (1997), „Partycje oraz 20 innych wierszy miłosnych” (1999), „Rebelia” (2001), „Enzym” (2004), „Dni widzenia” (2005), „Praski raj” (2009), „Prędka przędza” (2010), „Przedmowa do 5 smaków” (2013), „Noc czerwi” (2016), „Dobór dóbr” (2019), „Pies gończy” (2021), „Emotywny zip” (2021). Jego wiersze znalazły się w kilku antologiach m.in. „Antologia nowej poezji polskiej 1990–1999 (Kraków 2000), w amerykańskiej antologii polskiej poezji „Contemporary Writers of Poland” (Orlando 2005), hiszpańskiej antologii współczesnej poezji polskiej „Poesía a contragolpe. Antología de poesía polaca contemporánea (autores nacidos entre 1960 y 1980)” (Saragossa 2012). Tłumaczony m.in. na angielski, chorwacki, czeski, francuski, kataloński, niemiecki i serbski. Mieszka w Świdnicy Śląskiej.
Tomaš Hrinač (Tomasz Hrynacz) (rođ. 1971.) - poljski pesnik. Objavio je dvanaest knjiga pesama. Takođe je objavljivao pesme u nekoliko svetskih antologija. Prevođen na engleski, hrvatski, češki, francuski, katalonjski, nemački i srpski jezik. Stanuje u Šleskoj Švidnici u Poljskoj.